Uglavnom, "Buddha" znaci "Probuđeni", netko tko se probudio iz sna neznanja i vidi stvari onakve kakve one zaista jesu. Buddha je biće koje je potpuno oslobođeno svih grešaka i mentalnih zapreka. Mnogo je ljudi koji su postali Buddhe u prošlosti i mnogo će ljudi postati Buddhe u budućnosti.
Nema ništa što Buddha ne zna. Zbog toga što se probudio iz sna neznanja i uklonio sve smetnje iz svog uma, on zna sve iz prošlosti, sadašnjosti i buducnosti, istovremeno i izravno.
Štoviše, Buddha ima uzvišeno suosjećanje koje je potpuno nepristrano i obuhvaća sva živa bića bez razlike. On pomaže svim živim bićima, bez iznimke, emanirajući razne oblike širom svemira i blagoslivljajući njihove umove. Primajući Buddhine blagoslove, sva bića, čak i najniže životinje, ponekad razviju mirna i vrlinska stanja uma.
Konačno, kroz susret s emanacijom Buddhe u obliku Duhovnog Učitelja, svatko ce imati priliku stupiti na put k oslobođenju i prosvjetljenju. Kao što je rekao veliki indijski skolastik Nagarjuna, nema nikoga tko nije primio pomoć od Buddhe.
Buddhino rođenje
Buddha koji je utemeljitelj budističke filozofije zove se Buddha Shakyamuni.
Shakya je ime kraljevske obitelji u kojoj se rodio, a Muni znaci "Sposoban". Buddha Shakyamuni se rodio kao kraljević godine 624. pr.Kr. u mjestu zvanom Lumbini, koje je prvobitno bilo u sjevernoj Indiji, ali je sada dio Nepala. Majka mu se zvala Kraljica Mayadevi, a otac Kralj Shuddhodana.
Jedne noći, Kraljica Mayadevi je sanjala da je bijeli slon sišao s neba i ušao u njenu utrobu. Ulazak bijelog slona u njenu utrobu je znak da je te iste noći začela dijete koje je bilo čisto i moćno biće. Slonov silazak s neba je znak da je dijete došlo iz Tushita raja, Čiste Zemlje Buddhe Maitreye.
Kasnije, kad je rađala dijete, umjesto boli kraljica je doživjela posebno, čisto viđenje u kojem je stajala držeći se za granu drveta desnom rukom, dok su bogovi Brahma i Indra bezbolno izvadili dijete iz nje. Zatim su nastavili iskazivati poštovanje nudeći djetetu ritualno pranje.
Kad je kralj vidio dijete osjećao je da su mu sve želje ispunjene i imenovao je mladog princa Siddharta. Pozvao je brahmina da prorekne prinčevu budućnost. Prorok je ispitao dijete svojom vidovitošcu i rekao kralju: "Ima znakova po kojima bi dječak mogao postati ili chakravatin kralj, vladar cijelog svijeta, ili potpuno prosvjetljeni Buddha. No, pošto je vrijeme chakravatin kraljeva prošlo, sigurno je da će postati Buddha.
Odrastanje
Kako je mladi princ rastao, usavršio se u svim tradicionalnim umjetnostima i naukama bez ikakve poduke. Znao je šezdeset i četiri različita jezika, svaki sa pripadajućom abecedom, i također je bio vrlo vješt u matematici. Jednom je rekao svom ocu da može izbrojati sve atome na svijetu za toliko vremena koliko mu treba da uzdahne.
Iako nije trebao studirati, učinio je to da udovolji ocu i za dobrobit drugih. Na očev se zahtjev upisao u školu u kojoj se, uz studiranje raznih akademskih predmeta, izvještio u sportovima kao što su borilacke vještine i streljaštvo. Princ je koristio svaku priliku da prenese duhovni smisao i potakne druge da slijede duhovne puteve.
Jednom je, sudjelujući u streljačkom natjecanju, izjavio: "Lukom meditativne koncentracije ispalit cu strijelu mudrosti i ubiti tigra neznanja u živim bićima." Zatim je odapeo strijelu i ona je prošla ravno kroz pet željeznih tigrova i sedam stabala prije no što je nestala u zemlji! Svjedočeći ovakvim događajima, tisuće ljudi je razvilo vjeru u princa.
Napuštanje palače
Ponekad bi Princ Siddharta išao u glavni grad očevog kraljevstva da vidi kako ljudi žive. Tijekom ovih posjeta došao je u dodir s mnogo starih i bolesnih ljudi i u jednoj je prilici vidio leš. Ovi susreti su ostavili dubok dojam na njegov um i doveli ga do spoznaje da sva živa bica bez iznimke moraju doživjeti patnje rođenja, bolesti, starenja i smrti.
Zbog toga što je razumio zakone reinkarnacije shvatio je da oni proživljavaju ove patnje ne samo jednom, već uvijek iznova, u životu nakon života bez prestanka. Videći kako su sva živa bica uhvaćena u ovaj zli krug patnje osjetio je duboko suosjećanje za njih i razvio iskrenu želju da ih sve oslobodi njihove patnje.
Shvativši da jedino potpuno prosvjetljeni Buddha ima mudrost i moć da pomogne svim živim bićima na taj nacin, odlučio je napustiti palaču i povući se u samoću šume gdje će se upustiti u duboke meditacije dok ne postigne prosvjetljenje.
Kada su ljudi iz Shakya kraljevstva shvatili da princ namjerava napustiti palaču, zatražili su od kralja da ugovori brak za njega u nadi da će ga to natjerati da promijeni mišljenje. Kralj se složio i uskoro mu našao odgovarajucu mladu, kćerku poštovane obitelji Shakya, zvanu Yasodhara.
No Princ Siddharta nije bio vezan za svjetovne užitke jer je spoznao da su objekti vezanosti kao otrovno cvijeće, koje u početku izgleda poželjno, ali na kraju uzrokuje veliku bol. Njegova odluka da napusti palaču i postigne prosvjetljenje ostala je nepromijenjena, ali kako bi ispunio očeve želje i donio privremenu dobrobit Shakya ljudima, pristao je oženiti Yashodaru. No, iako je ostao u palači kao kraljević, posvetio je svo svoje vrijeme i energiju služenju ljudi na koji god način je mogao.
Kada je imao dvadeset i devet godina princ je imao viziju u kojoj su se pojavili svi Buddhe iz deset pravaca i uglas progovorili, rekavši: "Prethodno si odlučio postati Osvajač Buddha da bi mogao pomoći svim živim bicima uhvaćenima u ovaj krug patnje. Sada je vrijeme da to ostvariš."
Princ je odmah otišao svojim roditeljima i priopćio im svoju namjeru: "Želim se povući na mirno mjesto u šumi gdje se mogu upustiti u duboku meditaciju i brzo postići potpuno prosvjetljenje. Jednom kad postignem prosvjetljenje moći ću uzvratiti dobrotu svih živih bica i posebno veliku dobrotu koju ste mi vi ukazali. Zato tražim vašu dozvolu da napustim palaču."
Kad su njegovi roditelji čuli ovo bili su šokirani i kralj je odbio dati svoju dozvolu. Princ Siddharta je rekao svom ocu: "Oče, ako mi ti možeš dati vječnu slobodu od svih patnji rođenja, bolesti, starenja i smrti ostat cu u palači; ali ako ne možeš moram otići i učiniti svoj ljudski život uistinu smislenim. "
Kralj je pokušao svim sredstvima zaustaviti sina u namjeri da napusti palaču. U nadi da će princ možda promijeniti mišljenje, okružio ga je pratnjom prelijepih žena, plesačica, pjevača i glazbenika, koji su danju i noću koristili svoje čari da mu udovolje; a u slučaju da princ pokuša tajno pobjeći postavio je stražu oko zidova palače.
No, prinčeva odlučnost da napusti palaču i započne meditativni život nije se mogla uzdrmati. Jedne noći je iskoristio svoje čudotvorne moći da duboko uspava stražu i pratitelje dok je on bježao iz palače uz pomoć vjernog pomagača. Nakon što su putovali nekih šest milja, princ je sjahao sa svog konja i oprostio se od pomagača.
Onda je odsjekao kosu i bacio je u zrak, gdje su je uhvatili bogovi Zemlje Trideset i tri Raja. Jedan od bogova je ponudio princu ruho boje šafrana vjerskog isposnika. Princ ga je prihvatio i dao svoju kraljevsku odjeću bogu u zamjenu. Na ovaj je način zaredio sebe kao monaha.
Prosvjetljenje
Siddharta je proslijedio do mjesta blizu Bodh Gaye u Indiji, gdje je našao prigodno mjesto za meditaciju. Tu je ostao, naglašavajuci meditaciju zvanu "prostoru-nalik koncentracija na Dharmakayu" u kojoj se jednousmjereno usredotočio na krajnju prirodu svih fenomena.
Nakon šest godina uježbavanja u ovoj meditaciji, shvatio je da je vrlo blizu postignuća potpunog prosvjetljenja pa je odšetao do Bodh Gaye gdje je, na dan punog mjeseca u četvrtom mjesecu lunarnog kalendara, sjeo ispod bodhi stabla u meditacijski položaj i zakleo se da neće ustati iz meditacije dok ne postigne savršeno prosvjetljenje. S ovom motivacijom je ušao u prostoru-nalik koncentraciju na Dharmakayu.
Kako je padao mrak, Devaputra Mara, gospodar svih demona ili mara u ovom svijetu, pokušao je omesti Siddhartinu koncentraciju čarolijom stvarajući mnoge zastrašujuće prikaze. Očitovao je skupine strašnih demona, od kojih su neki bacali koplja, neki ispaljivali strijele, neki ga pokušavali opeći vatrom, a neki bacali gromade ili čak planine na njega.
No Siddharta je ostao potpuno neuznemiren. Snagom njegove koncentracije, oružja, stijene i planine su mu se prikazale kao kiša mirisnog cvijeća, a rasplamsale vatre postale su kao ponude dugine svjetlosti.
Uvidjevši da ne može natjerati Siddhartu da napusti svoju meditaciju, Devaputra Mara ga je pokušao omesti očitujući bezbrojne prelijepe žene, ali je Siddharta uzvratio razvijanjem još dublje koncentracije. Na ovaj način je trijumfirao nad svim demonima ovog svijeta, zbog čega je poslije postao poznat kao "Osvajač Buddha. "
Siddharta je zatim nastavio sa svojom meditacijom do zore, kada je postigao vajri-nalik koncentraciju. S ovom je koncentracijom, koja je zadnji um ograničenog bića, uklonio posljednje velove neznanja sa svog uma i u sljedećem trenutku postao je Buddha, potpuno prosvjetljeno biće.
Okretanje Kola Dharme
Četrdeset i devet dana nakon što je Buddha postigao prosvjetljenje bogovi Bramha i Indra zatražili su od njega da poučava, govoreći:
"O Buddha, riznico suosjećanja, živa bića su kao slijepi ljudi u neprestanoj opasnosti od padanja u niža područja. Osim tebe nema Zaštitnika na ovom svijetu. Stoga te preklinjemo, molimo te ustani iz meditativne uravnoteženosti i okreni Kolo Dharme."
Kao posljedica ovog zahtjeva, Buddha je ustao iz meditacije i poučio prvo Kolo Dharme.
Ova učenja, koja uključuju Sutru Četiri Plemenite Istine i druga predavanja, glavni su izvor Hinayane, ili Manjeg Vozila budizma. Kasnije, Buddha je poučavao drugo i treće Kolo Dharme, koji uključuju Sutre Savršenstva Mudrosti i Sutru Razlikovanja Namjere. Ova učenja su izvor Mahayane, ili Velikog Vozila budizma.
U Hinayana učenjima Buddha objašnjava kako postići oslobođenje od patnje za samog sebe, a u Mahayana učenjima objašnjava kako postići puno prosvjetljenje ili Stanje Buddhe za dobrobit drugih.
Obje tradicije su procvjetale u Aziji, prvo u Indiji, a onda postupno u drugim obližnjim zemljama, uključujući Tibet. Sada se također počinju širiti i na Zapad.
Iz knjige "Uvod u budizam" Geshe Kelsang Gyatsa
