Meditacija je um koji se koncentrira na vrlinski objekt i mentalno djelo koje je glavni uzrok mentalnog mira. Kad god meditiramo, vršimo djelo koje će prouzročiti da u budućnosti doživimo unutarnji mir.

Obično, tijekom svog života, proživljavamo zablude danju i noću, a one su suprotnost unutarnjem miru. Medutim, ponekad unutarnji mir doživimo i prirodno, a to je zato što smo se u svojim prijašnjim životima koncentrirali na vrlinske objekte.

Vrlinski objekt je onaj koji uzrokuje da razvijemo spokojni um kada se na njega koncentriramo. Ako se koncentriramo na objekt koji uzrokuje da razvijemo nemiran um, poput ljutnje ili vezanosti, to ukazuje da je za nas taj objekt nevrlinski. Postoje još i mnogi neutralni objekti koji nisu ni vrlinski ni nevrlinski.

Dvije su vrste meditacije: analitička meditacija i plasirajuća meditacija. Analitička meditacija sadrži promišljanje o značenju duhovne upute koju smo čuli ili pročitali. Dubokim promišljanjem takvih uputa na koncu dolazimo do izričitog zaključka, ili uzrokujemo da se javi određeno vrlinsko stanje uma. To je objekt plasirajuće meditacije. Tada se, što je dulje moguće, jednousmjereno koncentriramo na taj zaključak, odnosno na to vrlinsko stanje uma, kako bismo postali duboko upoznati s njim.

Ova jednousmjerena koncentracija je plasirajuća meditacija. Često se analitička meditacija naziva "kontemplacija", promišljanje, a plasirajuća meditacija zove se "meditacija". Plasirajuća meditacija ovisi o analitičkoj meditaciji, a analitička meditacija ovisi o slušanju ili čitanju duhovnih uputa.

Svrha meditacije je uciniti naš um spokojnim i mirnim. Ako nam je um miran bit ćemo slobodni od briga i mentalne nelagode i tako ćemo doživjeti istinsku sreću; ali ako naš um nije miran, teško da ćemo biti sretni, čak i ako živimo u najboljim uvjetima. Ako se uvježbavamo u meditaciji, um će nam postupno postajati sve mirniji, a mi ćemo doživljavati sve čišći oblik sreće. Na koncu, moći ćemo cijelo vrijeme ostati sretni, čak i u najtežim okolnostima.

Dobrobiti meditacije

Obično nam je teško kontrolirati svoj um. Čini se kao da nam je um poput balona na vjetru - nošen vanjskim okolnostima na sve strane. Ako stvari idu dobro, um nam je sretan, ali ako idu loše, odmah postaje nesretan. Na primjer, ako dobijemo što želimo, novu stvar, novi položaj ili novoga partnera, postajemo suviše uzbuđeni i čvrsto ih se držimo; ali budući da ne možemo imati sve što želimo i budući da ćemo neizbježno biti razdvojeni od prijateljâ, položaja i dobara koje trenutno uživamo, ova mentalna ljepljivost, ili vezanost, služi samo tome da nam uzrokuje bol. S druge pak strane, ako ne dobijemo što želimo, ili izgubimo nešto što nam je drago, postajemo ojađeni ili razdraženi. Na primjer, ako smo prisiljeni raditi s nekim kolegom koji nam nije drag, vjerojatno ćemo postati razdraženi i osjećati se jadno, što će imati za posljedicu da s njim ili njom nećemo moći učinkovito raditi, a naše vrijeme na poslu postat će puno stresa i nezadovoljavajuće. Takve se promjene raspoloženja javljaju zato što smo preblisko uključeni u vanjsku situaciju. Mi smo kao dijete koje pravi dvorac od pijeska, koje je uzbuđeno kada ga je tek napravilo, ali koje postane uzrujano kada ga nadolazeća plima uništi.

Obučavanjem u meditaciji stvaramo unutarnji prostor i jasnoću koji nam omogućuju da kontroliramo svoj um, bez obzira na vanjske okolnosti. Postupno razvijamo mentalnu staloženost, uravnotežen um koji je cijelo vrijeme sretan, umjesto neuravnoteženog uma koji oscilira izmedu krajnosti uzbuđenosti i ojađenosti.

Ako se sustavno uvježbavamo u meditaciji, na kraju ćemo iz svojega uma moći iskorijeniti zablude koje su uzroci svih naših problema i patnji. Na ovaj način, iskusit ćemo trajni unutarnji mir. Tada ćemo i danju i noću, iz života u život proživljavati samo mir i sreću.

U početku, čak i ako se čini da naša meditacija ne ide dobro, trebamo se prisjetiti da, već samom primjenom truda u vježbu meditacije, stvaramo mentalnu karmu za doživljavanje unutarnjeg mira u budućnosti. Sreća ovoga života i naših budućih života ovisi o iskustvu unutarnjeg mira, koji opet ovisi o mentalnom djelu meditacije. Kako je unutarnji mir izvor sve sreće, očito je koliko je meditacija važna.

Kako započeti meditaciju

Prvi stupanj meditacije je zaustaviti rastresenost i učiniti svoj um jasnijim i lucidnijim. Ovo se može postići vježbanjem jednostavne meditacije na dah.

Odaberemo tiho mjesto za meditiranje i sjednemo u udoban položaj. Možemo sjesti u tradicionalni položaj s prekriženim nogama ili u bilo koji drugi udoban položaj. Ako želimo, možemo sjesti i na stolicu. Najvažnije je držati leđa uspravno kako bismo spriječili da nam um postane trom ili pospan.

Sjedimo djelomično zatvorenih očiju i usmjerimo svu svoju pozornost na disanje. Dišemo prirodno, po mogućnosti kroz nosnice, ne nastojeći kontrolirati dah i pokušamo postati svjesni osjećaja daha dok ulazi u nosnice i izlazi kroz njih. Ovaj osjećaj je naš objekt meditacije. Trebali bismo se pokušati koncentrirati na njega, isključujući sve ostalo.

U početku će naš um biti vrlo užurban, a možda čak budemo osjećali i da nam meditacija čini um još užurbanijim; ali u stvarnosti samo postajemo svjesni koliko je naš um zapravo užurban. Bit ćemo u velikom iskušenju da slijedimo razne misli kako se budu javljale, ali trebali bismo tome odoljeti i ostati jednousmjereno usredotočeni na osjećaj daha. Ako otkrijemo da nam je um odlutao i slijedi misli, trebamo ga smjesta vratiti na dah. Ovo trebamo ponoviti koliko god je puta potrebno, dok god um ne počine na dahu.

Ako strpljivo vježbamo na ovaj način, postupno će naše rastresene misli jenjavati a mi ćemo iskusiti osjećaj unutarnjeg mira i opuštanja. Um će nam biti lucidan i prostran i osjećat ćemo se osvježenima. Kada je more uzburkano, sediment se zapjeni i voda postaje mutna, ali kada vjetar oslabi blato se slegne, a voda postaje bistra. Na sličan način, kada je, inače neprekidan, tok naših rastresenih misli smiren koncentriranjem na dah, naš um postaje neobično lucidan i bistar. U ovom stanju mentalnog spokoja trebali bismo ostati neko vrijeme.

Iako je meditacija na dah samo pripremni stupanj meditacije, ona može biti prilično moćna. Iz ove vježbe možemo vidjeti da je moguće iskusiti unutarnji mir i zadovoljstvo samo kontrolirajući um, a da ne moramo uopće ovisiti o vanjskim uvjetima. Kada turbulencija rastresenih misli jenja, a um nam postane miran, prirodno se iznutra javljaju duboka sreća i zadovoljstvo. Ovaj osjećaj zadovoljstva i dobrostanja pomaže nam da se nosimo s užurbanošcu i teškoćama svakodnevnog života. Toliko stresa i napetosti koje obično proživljavamo dolazi iz našega uma, a mnogi od problema koje doživljavamo, uključujući tu i loše zdravlje, su ili prouzročeni ili pogoršani tim stresom. Ako radimo meditaciju na dah samo deset ili petnaest minuta svaki dan, moći ćemo smanjiti taj stres. Iskusit ćemo spokojan, prostran osjećaj u umu, a mnogi od naših uobičajenih problema će otpasti. Lakše ćemo izlaziti na kraj s teškim situacijama, prirodno ćemo se osjećati srdačno i dobro raspoloženi prema drugim ljudima i naši će se odnosi s drugima postupno poboljšati.

Trebali bismo se uvježbavati u ovoj pripremnoj meditaciji sve dok ne umanjimo svoje grube rastresenosti, a potom se uvježbavati u stvarnim meditacijama poput onih objašnjenih u "Novom prirucniku za meditaciju". Kada radimo ove meditacije, trebali bismo započeti smirujući um meditacijom na dah, a onda nastaviti dalje na stupnjeve analitičke i smještajuće meditacije u skladu sa specifičnim uputstvima za svaku meditaciju.

Iz knjige "Kako riješiti naše ljudske probleme" Geshe Kelsang Gyatsa